poligraf

KOREKCIJA USLOVLJAVANJA

03.10.2017.

...

"Užasava spoznaja da prijateljstva među ljudima žive i opstaju zahvaljujući količini onog što jedni o drugima - ne znaju." A.S.

01.09.2017.

...

"Bio sam ti babo u kući, isto sve. Još sahat na zidu kuca. Pomeo sam stepenice, reko sutra je Bajram... Sramota je... Kako mame nema, neko se cvijeće haman osušilo. Znam da tebe nije briga, al ona ga je voljela. Sjećam se kako si je jednom naljutio pa je kroz prozor u snijeg bacila svoju omiljenu "žaru". Sestra i ja nismo se smjeli smijati na glas, samo smo se kikotali sebi u bradu. Reci joj da je ona jabuka što je ona voli rodila, savile se grane. A kruška, koju smo svi jedva čekali da sazri podbacila skroz. Bilo je stotinu plodova, al kako mama ode u bolnicu sve opale. Cvijeće i bašča kao da tuguju za njom. I na onom cvijetnom grmu ispred kuće, što ja nikad nisam znao kako se zove, samo par zelenih listova. Nema te da remetiš tišinu. Kad ne bi nešto galamio, gunđo sebi u njedra ili dozivo koga bilo, slušao sam te kako pjevušiš onu staru "duni vjetre malo sa Neretve...". Bijela kuća obasjana suncem blješti. Ma džaba. Izgleda ko mlada u haljini bijeloj dok čeka da se uda. Sjećam se kako si me tjerao da budem s tobom dok si zid'o, šalov'o, malt'o i govorio: - "Gledaj, jer neće mene biti do vijeka. Da znaš kako se radi. Nije glava samo za šišanje..." Ja bi se ljutio jer tamo su raja igrala lopte. Al hvala ti. Dosta toga si me naučio. Ja nisam tako dobar, ovaj moj ne zna ni eksera zakucat. Ne zna ni šta su kombinerke. Zato me rastura u "fifi 2017". Ti se samnom nisi igrao nikad. Nisi me ni mazio. Vrhunac ljubavi je bio boks meč između nas dvojice. Pokušavao sam ti pokazati koliko sam jak i snažan. Kada sam šakom slomio ključ što je virio iz vrata, želeći udariti tvoj veliki stomak, vidio sam sjaj u tvojim očima. nisi me čak ni zaružio. Volio sam tvoj veliki stomak. zagrliti te i mirisati ga. To i meni Aldin radi. Sinoć smo pričali kako si me ljutio. Kako sam bijesan bio kad si za jedan dan potrošio svoju malu penzijicu, a ti si mi rek'o da si nekog ubogog čovjeka vodio na pečenje, jer rek'o si:-" Ko zna kad je on jeo." Nadam se da si tom svojom velikom dušom i beskrajnom vjerom u ljude veću kuću sebi napravio tamo. U tom viječnom svijetu. Jer ova je sad prazna. Prazna je i ona što smo gradili na dedinim zidinama. Sve su prazne. Samo sjećanja pune dušu. I znaš, to su samo zidine i materijali. Ono što mi je ostalo od tebe i dede je vrijednije, ne zjapi, ne ruši se."

12.08.2017.

Israel

Israel... USA... GB... Saudi Arabia...

09.06.2016.

...

Lim. Hladna voda... Miris ribe... Blage oci... Udahnut zivot... Suzne oci..., zabrinute i prate svaki korak... Uvijek tu... Bismillahi rrahmani rrahim El-Hamdu lillahi rrabil-alemin Er-rahmanir-rahim Maliki jevmid-din ijjake n'abudu ve ijjake neste'in ihdines-siratel mustekim siratallezine en'amte alejhim gajril-magdubi'alejhim veled-dallin!

07.06.2016.

...

Lahko je postiti, kada je na kraju dana trpeza prepuna svega onoga što gladan stomak može sugerisati svome vlasniku.... Sjetio sam se prve hurme, koju sam pojeo u ramazanu 93g. Ništa slađe, i ništa punijeg okusa, ni prije ni poslije toga... Sjećam se ljepljivih makarona, u vodi...Malo slanoj! Prisjetim se braće i sestara na bliskom istoku, gdje mnogi nemaju za iftar... a sedmočlana porodica od cijelog dunjalučkog bogatstva, ima tri kile brašna..... Pred očima mi slika bošnjanina Ante Tomića, u Omarskoj, kako sav prebijen, sa muslimanima toga kraja dijeli dva keksića..... Iftarim suzu.... gorka mi je....Elhamdulillah..! Moj ramazan je drugačiji... Postiti, znači sjećati se... i moliti! (by Nezir Agić)


Stariji postovi